Domaće plasteničko povrće spremno je za izvozni pohod u Europu. To slijedi iz izjave šefa Rosselkhoznadzora Sergeja Dankverta. Prema dužnosniku, staklenički uzgoj povrća u zemljama EU postaje neisplativ i ekonomski nekonkurentan zbog visokih cijena energenata. U Rusiji se intenzivno razvija, što znači da ostaje samo uspostaviti opskrbu susjedima na kontinentu.
Pateći od suše i visokih cijena, Stari svijet može zažmiriti na sankcije
U 2021. Rusija je isporučila 2.5 tisuća tona krastavaca samo u Europu, uključujući i europske zemlje. A sada postoje prepreke u obliku ograničenja prijevoza i skuplje logistike: ako je ranije automobil koštao 3-3.5 tisuća eura, sada 12 tisuća eura, rekao je Dankvert. U međuvremenu, te količine blijede u usporedbi s 5.5 milijuna tona uvoza voća i povrća koliko je, prema Rosselkhoznadzoru, ušlo u Rusku Federaciju u sedam mjeseci 2022.
U cjenovnom smislu, slika je također indikativna: Rusija je 2021. u inozemstvo prodala povrća u vrijednosti od 818 milijuna dolara, a žitarica, primjerice, 11,092 milijarde dolara. Uglavnom su to bili krumpir, krastavci, rajčice, luk, mrkva, bijeli kupus i cvjetača, mahunarke. Najveći primatelji bili su Turska, Pakistan, Italija i Bjelorusija.
“Izjava čelnika Rosselkhoznadzora uglavnom je situacijska: trenutno je u Europi neuobičajeno vruće ljeto, što dovodi do problema s održavanjem lokalnog uzgoja povrća, posebice staklenika”, kaže Nikita Maslennikov, vodeći stručnjak u Centar za političke tehnologije. – Ali to su privremene poteškoće i ne bih tvrdio da one ozbiljno i trajno nokautiraju stakleničku ekonomiju EU. Europljani će se sigurno snaći. Naravno, u jesensko-zimskom razdoblju održavanje staklenika je mnogo skuplje. Pogotovo s predviđenom cijenom plina od 4,000 dolara za tisuću kubičnih metara.”
No je li sama Rusija sposobna dramatično povećati izvoz povrća, čak iu druge regije? Nakon nekog vremena, možda, ali trenutno, teško. Industrija još uvijek ovisi o opskrbi uvoznim sjemenom, opremom, tehnologijama i materijalima s kojima postoje problemi. Na primjer, staklenici zahtijevaju poseban premaz koji propušta ultraljubičaste zrake. Još jedno pitanje - gdje prodati? Povrće je osjetljiva, kvarljiva roba, što znači da je potrebno izgraditi rute koje će ga brzo dovesti do krajnjih potrošača. U pakiranjima se može čuvati najviše tjedan i pol dana. Sukladno tome, tvrdi Maslennikov, krug potencijalnih primatelja sužava se na Tursku, Kazahstan, dijelom Kirgistan i Bjelorusiju. Tadžikistan, koji ima tri obilne žetve rajčica na otvorenom tlu godišnje, ne treba uzalud naše stakleničke rajčice.
Anatolij Tihonov, direktor Centra za agrobiznis i sigurnost hrane na RANEPA Graduate School of Corporate Governance, na stvari gleda drugačije. Sada će, prema njegovim riječima, hladnjak diktirati svoje uvjete u Europi. Poljoprivredni proizvodi poskupljuju zbog suše, požara i posljedica gospodarskih sankcija Ruskoj Federaciji. Povrće otvorenog tla umire. U Italiji pad proizvodnje za razne poljoprivredne kulture doseže 45%, veliki gubici očekuju se za suncokret, masline, krumpir, dinje u cijeloj EU. Pod tim uvjetima postoji velika vjerojatnost da će Europljani morati od Rusije tražiti isporuku dijela žetve. Političari mogu zažmiriti na to, a poduzeća će zaobići sankcije i kupovati hranu kako bi prehranila stanovništvo i smanjila socijalne napetosti usred visoke inflacije hrane.
“Prošle godine dobili smo više od 1.4 milijuna tona povrća, u potpunosti se osiguravamo krastavcima, oko 80 posto – rajčicama. U zemlji radi 400 staklenika, još 50 je u izgradnji”, kaže Tihonov. – I imamo višak za izvoz. Staklenik radi ili na suncu ili na dodatnom umjetnom osvjetljenju i grijanju. U Europi su cijene energije previsoke, mineralna gnojiva koja se koriste u staklenicima udeseterostručila su se, a kupovna moć stanovništva opada. U tom kontekstu, ruski će proizvodi biti prilično konkurentni i moći će nadomjestiti padajuće količine europske proizvodnje.”
Rusija ima sve resurse (od zemlje i gnojiva do zainteresiranih farmi) da zasiti europsko tržište svojim povrćem, kaže Mikhail Oganezov, stručnjak u Odjelu za strateška istraživanja tvrtke Total Research. Prema njegovom mišljenju, čimbenik sankcija ne igra posebnu ulogu, budući da su prehrambeni proizvodi, uz rijetke iznimke, uklonjeni iz ograničenja. Dakle, teoretski, isporuke mogu početi sutra. No, za povećanje izvoza potrebno je najprije u potpunosti riješiti probleme domaće potrošnje. Kako napominje Oganezov, uvozne rajčice i krastavci i dalje se dovoze u Rusiju, dok bi zaliha vlastitih proizvoda trebala biti – uz pravilan odnos i ulaganje. Ali na sjeveroistoku zemlje ovo je povrće 3-4 puta skuplje nego u Moskvi, Sankt Peterburgu i drugim velegradovima.
Izvor: https://www.mk.ru